Dijamanti zahtijevaju posebne uvjete kako bi nastali u prirodi, odnosno tvari koje u sebi sadrže ugljik te koje su izložene ekstremno visokom tlaku između 45 i 60 kilobara te izuzetno visokoj temperaturi između 900-1300 °C. Takvi uvjeti prisutni su samo u omotaču litosfere, sa izuzetkom udara meteorita. Tako visoke temperature i tlak događa se samo na dubinama između najčešće 140 i 190 kilometara, iako nekad zna biti i na dubinama većim od 300 kilometara. Takvi uvjeti prisutni su samo u debelim i stabilnim dijelovima kontinentalnih ploča, u područjima litosfere pod nazivom kratoni (cratons).

O tome koliko će velik na kraju narasti dijamant važan je faktor vremena, odnosno totalno vrijeme koje je dijamant imao za svoj rast, te su tako oni dijamanti koji su imali duže vremena za rast veći. Dijamant je sastavljen od ugljika i to kako organske, tako i anorganske prirode. Dijamanti koji su anorganskog porijekla nazivaju se harzburgitski dijamanti (harzburgitic diamonds), a oni organskog porijekla nazivaju se eklogitskim dijamantima (eclogitic diamonds).

Da bi dijamant nastao potrebno je jako puno vremena te su tako dijamanti koji su došli do Zemljine površine stariji čak i više od milijardu godina. Dijamante se također može pronaći na mjestu udara meteorita (kraterima), no to su vrlo sićušni dijamanti koji se nazivaju mikrodijamantima, odnosno nanodijamantima (nanodiamonds). Ti sićušni dijamanti imaju više svoju svrhu kao pokazatelji pradavnih udara meteorita nego li što je njihova uporaba u industriji. Dijamanti najčešće dolaze na površinu zahvaljujući vulkanskim erupcijama.

Stijene koje nose dijamante dolaze blizu površine zahvaljujući posebnim vulkanskim erupcijama, čija magma izvire veoma duboko, čak i više od 150 kilometara, a što je triput više od dubine prosječne magme što jasno govori da se takve erupcije ne događaju previše često. Vulkanski krateri tih erupcija su tipično mali i formiraju tzv. vulkanske cijevi (volcanic pipes). Jednom kad se dogodi erupcija te cijevi se otvore i otvoren protok nosi dijamante ka površini. No nažalost ne nose sve takve cijevi dijamante, pa čak i one koje ih nose obično nisu značajnije ekonomski profitabilne. Ovdje također valja istaknuti kako magma ne sadrži u sebi dijamante, ona je samo transportno sredstvo koje dijamante tjera do površine, čineći ih dostupnima.