Dijamanti su nedvojbeno stigli iz Indije, gdje su poznati već više od 3000 godina, a prema nekim studijama čak i preko 6000 godina, te je Indija bila dugi niz godina bila glavni izvor dijamanata u svijetu, naročito u području Golconde koji je bio glavni grad za trgovinu dijamantima okružen mnogim rudnicima dijamanata.
Najstariji tekst u kojem se spominju dijamanti je budistički tekst "Anguttara Nikaya", nastao oko 296 godine prije Krista, a dijamanti se također spominju i u nekim rimskim tekstovima. Tako je primjerice veliki povjesničar Plinije stariji u svom poznatom djelu "Naturalis Historia" spomenuo ornamentalnu uporabu dijamanata kao vrlo korisnu graverima zbog izuzetne tvrdoće dijamanata.
U samim počecima dijamanti su bili povezani sa božanskim te su često upotrebljavani kao religijski predmeti u raznim ceremonijama jer se smatralo kako dijamanti nose ogromnu sreću. Osim toga bili su i značajni kao pokazatelji staleža jer je samo određenom staležu bilo dozvoljeno nositi dijamant određene boje, a samo su kraljevi smjeli nositi sve vrste dijamanata. No nisu dijamanti već i u to staro doba bili korišteni samo kao nakit, već i kao sredstvo za bušenje, a što su pokazali određeni arheološki nalazi iz Jemena u Aziji.
Nakon što je kršćanstvo postalo dominantna vjera u Europi dijamanti su izgubili na vrijednosti iz dva razloga: prvo jer je dio kršćanstva odbijao bilo kakve stvari iz arapskog svijeta pa tako i dijamante i drugi jer su Arapi imali vrlo ograničenu trgovinu s kršćanskim zemljama. Takva situacija potrajala je do 14. stoljeća kada je Venecija uspostavila trgovačku mrežu s Arabijom, a uskoro je u Nurnbergu otvoren i prvi ceh majstora koji su se bavili obradom dijamanta. Taj ceh je označio prekretnicu jer je prekinuo dugogodišnji tabu oko rezanja i obrade dijamanta, a koji je trajao više od 1000 godina.
U kasnijim godinama trgovina dijamantima je postala sasvim normalna stvar, kao se otvaralo sve više trgovačkih ruta prema istoku, a predstavljeni su i novi rezovi dijamanata kao što su table cut, the briolette (oko 1476), rose cut (sredina 16 stoljeća), a do sredine 17 stoljeća i Mazarin, koji je označio prvi rez briljanta. Najlegendarniji rezač dijamanata bio je poznati Marcel Tolkowsky koji je stvorio idealni briljantni dizajn reza dijamanata koji je kasnije postao standard modernih rezača dijamanata.
Bez obzira o kojem se vremenu ljudske povijesti radilo dijamanti su uvijek bili povezani sa bogatstvom i staležom pa je tako poznati francuski car Luj 14 izdao zakon koji je dozvolio samo kralju da nosi dijamante. U 15 stoljeću također počinje i upotreba dijamanata u vjenčanom prstenju koja nije u potpunosti zaživjela sve do njene totalne popularizacije zahvaljujući počecima filmske umjetnosti i zvijezdama ranog Hollywooda 20. stoljeća.
Sve do 1726. godine Indija je bila glavni svjetski izvor dijamanata, kada su dijamanti otkriveni u Brazilu. Danas je najviše dijamanata na prostoru Afrike, naročito u Botsvani i Južnoafričkoj republici. Od ostalih velikih proizvođača ističu se Kanada, Rusija i Australija.
|